Izbori:Agro-zona kao tema

Nakon gostovanja načelnika Opštine Gradiška Zorana Latinovića u emisiji ,, Jedan na jedan“ na ATV-u, kandidat za novog načelnika replicirao je Latinoviću i po sistemu jest i nije optužio ga da je iznio niz manipulativnih podataka koji imaju za cilj da zavaraju birače.

Osvrnuo se i na događanja oko smjena i pokušaja da preuzmu vlast u Opštini, naravno iz pozicije na kojoj je i u skladu statuta SNSD-a gdje je nekada stajalo da će SNSD polagati račune samo Bogu za svoj rad, što znači da zakoni ovozemaljski za njih ne vrijede pa se tako i ponašaju. Dali je došlo do izmjene u statutu u međuvremenu nisam upoznat, ako i jeste to je samo onako.

Ustvari me zainteresovalo šta Adžić ima za reći kada je riječ o Agro zoni, jer sad je prilika da se oko nje lome koplja ko je započeo i ko je nešto uradio, a ko nije?

“Agro zona je projekat koji je pokrenuo SNSD, načelnik i svita oko njega nisu uložili niti jednu jedni konvertibilnu marku za razvoj iste i onda je licemjerno se pozivati na Agro zonu, a što se tiče samog odnosa prema investitorima, načelnik je lično otjerao mnoge investitore iz Gradiške. Otjerao je firmu Italijanskog investitora koji je želio da uloži više miliona KM u Agro-zonu u Novoj Topoli i da zaposli oko 300 radnika. Lično sam posredovao u tom poslu i tražio od načelnika da se svi složimo da damo mogućnost investitoru da uđe u zonu a da se na prvoj sjednici SO samo potvrdi njegovo prisustvo i da mu se daju potrebne dozvole. To je načelnik odbio i kada je investitor otišao u Aleksandrovac, naš načelnik je rekao da nije problem našim građanima da idu i u Aleksandrovac na posao, toliko o tome da se domaćinski vodi grad i da se vodi briga o građanima i interesima građana”  naglasio je Adžić.

Ovo su teške optužbe na račun Latinovića. Iako sam pročitao jednu izjavu Latinovića da ova firma iz Italije nije ušla u zonu radi toga što “Elektrodistribucija” nije mogla da obezbjedi trafo stanicu određene snage i da je to razlog odlaska. Znači neko ovdje zaobilazi istinu,  ili bolje reći manipuliše istinom.

Istina jeste da je SNSD pokrenuo projekat i da ambicije nisu bile male, naprotiv bile su velike tako da su izazivale sumnju u njegovu realizaciju tempom koji je očekivan. Sada je projekat više mrtav nego živ. Dobro je da se neće moći ignorisati, iako je najavljen sličan, a ni ovaj nije mnogo odmakao od početka. Rješenje za infrastrukturu je davno najavljivano, pa tako još davne 2009 16. decembra u Vladi RS su obećana sredstva i početak radova čim grane proljeće. Od tada pa do danas skoro ništa nije urađeno.

Otvoreni su neki pogoni, jedan je već i zatvoren, a pravio slatkiše. Upravo je u toku izgradnja fabrike panel ploča investitora iz Italije, usput ova vlast nije pronašla investitora nego je investitor pronašao njih. Ostale investicije o kojima se priča su priče i samo to, ako se sjetimo priča do danas je trebalo da radi barem 30 subjekata. Znači prvo skočiti pa onda reći HOOOPP!.U zonu uglavnom investiraju domaći privrednici, a nadati se da ćemo uskoro postati i prihvatljiviji za strane investicije kojih nema jer su direktno uslovljene politikom.

Adžić je stavio pod sumnju poštenje načelnika komentarišući neka zapošljavanja i otpuštanja u Opštini, naravno biti Načelnik je velika odgovornost i zato treba svakoga kandidata dobro provjeriti dali su mu moralne kvalitete na visini i dali je sklon mitu, korupciji i slično? Naravno mi svi “znamo” i lično kandidate ili barem iz kafanskih pouzdanih izvora i znamo koliko je ko “težak” u poznatim mjernim jedinicama?  Njihovo je da pričaju, a naše da se čudimo.

Pored ovih projekata za koje nije jasno dali su samo mašta potrebna za borbu oko vlasti predložio bih i teme koje su bliže građanima, a to su komunalni problemi MZ i dali ih ima ili nema i šta je to što nam treba, a nećemo dobiti, jer nema novca za te namjene?

Trofeji ribolovca Ahmeta Sarača iz Gradiške

Trofeji ribolovca Ahmeta Sarača iz Gradiške...

Loša godina za pčelare u Lijevče polju

NOVA TOPOLA – Za proizvođače meda u Lijevče polju ova godina je izrazito loša. To tvrde pčelari iz ovog kraja i predstavnici opštinskog resora za poljoprivredu. Mraz, velike oscilacije u tempertaturi u voćnjacima tokom cvjetanja te upotreba hemijskih sredstava u poljoprivredi, negativno su uticali na proizvodnju meda. Miloš Trninić i njegova sestra Nataša, mladi pčelari iz Nove Topole koji posjeduju 250 košnica kažu da ovaj posao može donijeti dobru zaradu jer su cijene meda stimulativne ali je proizvodnja neizvjesna. -Nije problem prodati med nego proizvesti. Ugroženi smo elementarnim nepogodama ali i prekomjernom upotrebom hemije u poljoprivredi. Zato pčelinjake često moramo preseljavati u brdske krajeve – kažu Trninići. Zbog podbačaja u proizvodnji meda, pčelari nemaju problema na tržištu a prosječna cijena je 12 KM po kilogramu. U opštinskom Odseku za poljoprivredu navode da proizvođači meda dijele sudbinu ostalih sektora u poljoprivredi. – Nepovoljni vremenski uslovi i ekstremne temperature nanijeli su veliku štetu pčelarima. Oni nisu u prilici da često mjenjaju lokacije, što je uzrokovalo prazna saća – kazao je Milutin Misimović, načelnik opštinskog Odijelenja za poljoprivredu u Gradiški. Inače, na području gradiške opštine postoji nekoliko stotina pčelara koji se bave intenzivnom proizvodnjom meda. Upravo zato su i  štete od elementarnih nepogoda ovde mnogo izraženije nego u drugim sredinama.

PORODICI GOLIĆ SELO DRAŽE OD GRADSKE VREVE

Laktaši – Ako nemaš posao u gradu nemaš ništa, gladan si, a na selu možeš uzgajati domaće životinje i povrće i sa malo rada imati za solidan život, otkriva Goran Golić razloge zbog kojih se odlučio da Banjaluku zamijeni laktaškim selom Seferovci.

U vrijeme kada mladi hrle sa sela u gradove, iako ih u njima ne čeka posao, Golić je odlučio da kupi seosko imanje i posveti se poljoprivredi.

– Nisam imao do sada iskustva sa poljoprivredom, krenuo sam u posao uz pomoć savjeta prijatelja i poznanika – kaže Golić.

Jureći egzistenciju 20 godina se bavio uličnom prodajom kukuruza i kestena. Još 1996. godine prvi je počeo prodavati oguljen kesten, a vjerne banjalučke mušterije svake jeseni čekao je za štandom preko puta Elektrotehničkog fakulteta.

– Radio sam u jednoj auto-školi, dugo sam govorio da ću napustiti posao, a onda sam prošle godine prelomio i odlučio da ću sam proizvoditi kukuruz za prodaju, kukuruz koji neće biti prskan i koji će biti zdrav – kaže Golić.

Novi početak nije bio lak, a najteže je bilo izdvojiti novac za pokretanje proizvodnje. Prodao je jedno imanje u gradu kako bi kupio drugo na selu. U Seferovcima se sada diči najvećim plastenikom na ovim prostorima u koji bez problema ulazi traktor.

– Krajem marta sam posijao kukuruz šećerac, koji je sazreo za samo 80 dana. Kukuruz je zatim zamijenila paprika “ajvaruša” – kaže Golić.

U polju je zasijao i lubenicu, dinju, paprike i kukuruz.

– Imamo samo osam dunuma svoje zemlje, a ostalo iznajmljujemo kako bismo mogli sve da posijemo – navodi Golić.

Iako rad na selu nije lak, nije se pokajao što je gradske ulice zamijenio njivom.

– Najvažnije je da sam svoj gazda i sve što zaradim je moje – kaže Golić.

Njegova supruga radi i u jednoj banjalučkoj piceriji, a trinaestogodišnja kćerka pohađa školu u Banjaluci.

– Više smo na selu, nego u gradu. Ja sve manje idem u grad, jer mi je na selu mnogo ljepše – kaže novopečeni poljoprivrednik dodajući da je posao dobro krenuo.

Kupci već sada uveliko traže njegov šećerac, a dolazile su i mušterije za papriku. Za dvadesetak dana prispjeće i lubenice kojih će ove sezone Golići imati oko 15 tona.

Humanitarna akcija

Goran Golić uskoro planira da organizuje i humanitarnu akciju kako bi pomogao siromašnim Banjalučanima.

– Na jesen planiram da tonu kestena doniram onima kojima to bude najpotrebnije kako bi i oni mogli nešto da zarade i prežive – kaže najpoznatiji banjalučki kestenar.

Ovo je najteži posao na svijetu, plaćen samo 12 dolara dnevno

DŽAKARTA - Živi vulkan Ijen u Indonezji vlasnik je ogromnih količina sumpora, čija se berba smatra najtežim poslom na svijetu. Tamošnji rudari, koji redovno rizikuju život radeći ovaj posao u krajnje nehumanim uslovima, plaćeni su oko 12 dolara dnevno. 

Berači sumpora redovno nose rudu težine jednog čovjeka na svojim leđima, opremljeni su samo krpama kojima prekrivaju lice i pod velikim temepraturama rizikuju život od otrovnih gasova, što često ostavlja dugoročne posljedice po zdravlje ovih radnika.

 Ovaj vulkan nije eruptirao više od 64 godine, ali je i te kako živ, što predstavlja osnovnu opasnost po radnike, koji su, kako se smatra, očigledno najhrabriji muškarci na svijetu. Svaki od njih, naime, po povratku, mora da balansira sa dvije ogromne korpe na leđima, pune vrelog sumpora, teške oko 80 kilograma, koji se otkida sa poda kratera vulkana. 

Njihov posao počinje neposredno poslije ponoći, u potpuno mraku u kome gust vulkanski dim pali sinuse oštrim i kiselim mirisom. Vidljivost je smanjena na jedva metar pa je čak i uz pomoć baterijske lapme spuštanje niz vulkan veoma opasno zbog, kako se navodi, kamenite staze koja je strma i klizava. 

Na rubu kratera, oko 2.600 metara nadmorske visine, gustina isparenja otrovnih gasova je drastično povećana. Inače, vulkan Ijen je poseban jer umjesto užarene narandžaste izbacuje lavu plave boje. Za ovaj neobičan fenomen krivi su hemijski procesi. Naime, plavi plamen se javlja kao posljedica sagorevanja sumpornih gasova u srcu vulkana na temperaturi od 600 stepeni.

UKUPNA ŠTETA NA POLJOPRIVREDNIM KULTURAMA U GRADIŠCI - 16 MILIONA 554 HILJADA MARAKA

Ukupne štete na poljoprivrednim kulturama na području gradiške opštine, nastale usljed pojave mraza u aprilu ove godine iznose 16 miliona 554 hiljade 24 marke.

Šef Odsjeka za poljoprivredu opštine Gradiška, Milutin Misimović, rekao je da su nakon obilaska terena najveće štete utvrđene na  voću - 16 miliona 491 hiljada 864 marke, na povrću 60 hiljada 720 KM i na žitu 1440 KM. Misimović je dodao da je štetu na višegodišnjim zasadima voća, zasađenom povrću, zasijanim ratarskim parcelama prijavilo 186 poljoprivrednih proizvođača odnsno, 183 voćara, 2 povrtara i jedan ratar. Misimović je naglasio da je najviše stradala jabuka, bez obzira na sortu, zatim kruška, breskva i šljiva, dok su kod povrća evidentirane manje štete, uglavnom na proizvodnim parcelama pod krompirom. Od žitarica štete su registrovane na kukuruzu, istakao je Misimović  i dodao da je mrazom zahvaćeno 1109 hektara voća, 11,5 hektara povrća i 2 hektara žitarica. On je naglasio da određen broj neregistrovanih poljoprivrednih proizvođača nije prijavio štete od mraza i dodao da su štete i veće od onih procjenjenih. Misimović je istakao da će se o mogućim mjerama koje bi Vlada RS trebalo da preduzme s ciljem sanacije šteta, više znati nakon što Ministartsvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS sačini konačnu informaciju o štetama od mraza u voćnjacima u Gradišci, Prijedoru, Banjaluci, Kozarskoj Dubici, Laktašima, Srpcu i Tesliću i ponudi je Vladi RS na razmatranje.

Srbac: Najezda "kukuruzne zlatice"

Na kukuruznim poljima srbačkih ratara alarmantna pojava. Dug sušni period ostavio je velike tragove na ovoj najraširenjenioj poljoprivrednoj kulturi, a istovremeno je kukuruz napala najveća štetočina - „kukuruzna zlatica“!

Uzorni poljoprivrednik Mirko Jejinić iz Inadjola, koji pod kukuruzom ima petnaest hektara, kaže da će šteta biti velika, kako zbog suše tako i od ovog opasnog insekta, koji je na prostore bivše Jugoslavije stigao iz Sjedinjenih Američkih Država l991. godine. Prvi slučajevi u Republici Srpskoj zabilježeni su 2002. godine.

-Pored redovnih ulaganja u ovu proizvodnju, koja nisu mala, morao sam se izložiti i dodatnim troškovima tretiranja protiv ove napasti što će imati mali efekat – kaže Jejinić i dodaje da će prinosi kukuruza zbog suše i „kukuruzne zlatice“ biti prepolovljeni. Bolje neće proći ni ostali srbački ratari, koji se suočavaju sa istim problemom.

Agronom Goran Gajić tvrdi da je u pitanju masovna pojava i da nema sela u kome „kukuruzna zlatica“ nije prisutna. Najviše je ima na parcelama koje su prošle godine bile zahvaćene poplavamna. Može se suzbiti, ali ne i eliminisati, jer je veoma otporna.

-Radi se o izuzetno opasnoj štetočini koja biljku napada u dvije faze, prvo kod razvoja sistema korijena, što čine larve, a potom prilikom odmetanja kukuruza, takozvanog resavanja i vlasanja klipa kukuruza kada stupaju u dejstvo odrasli, krilati insekti – kažu poljoprivredni stručnjaci. Uništavajući korijen, biljka zakržlja ili čak pada, dok uništavanje vlasi ili, kako narod kaže, „brade“ kukuruza, klip postaje manji i sa umanjenim brojem zrna.

Stručnjaci kažu da postoje samo dva načina borbe protiv ove napasti, a to je da prilikom sjetve ratari koriste tretirano sjeme insekticidima i da se obavezno uvede plodored, odnosno da se na zaraženoj parceli bar jednu ili dvije godine sije druga poljoprivredna kultura.

U Odjeljenju za poljoprivredu opštine Srbac svakim danom spisak poljoprivrednika koji su prijavili štete od suše i „kukuruzne zlatice“ postaje sve veći, naročito iz sela Bajinci, Selo Srbac, Kaoci, Vlaknica, Korovi, Povelič, Sitneši, Nožičko, Selište, Martinac i Prijebljezi, gdje je stanje zabrinjavajuće.