Prirodna sredstva za opekotine

Broj prirodnih sredstava protiv opekotina veliki je, a čime ćete sebi pomoći zavisi od toga šta trenutno imate kod kuće.

U ZAVISNOSTI od površine kože koja je opečena i ozbiljnosti povrede, opekotine se dele u tri kategorije – prvog, drugog i trećeg stepena.

One iz poslednje grupe spadaju u najteže, pa je neophodna stručna pomoć jer je potrebno brzo reagovati, ali u slučaju opekotina prvog i drugog stepena, možete i sami sebi da pružite prvu pomoć.

Broj prirodnih sredstava protiv opekotina veliki je, a čime ćete sebi pomoći zavisi od toga šta trenutno imate kod kuće.

* Hladna voda

Nanošenje hladne vode na opečeno mesto najvažniji je deo ukazivanja prve pomoći. Cilj je da se ugroženo mesto rashladi. Ali, nikako nemojte koristiti led jer ćete samo pogoršati stvar. Pod mlaz tekuće vode stavite opečeno mjesto i pustite da voda teče oko pola sata. Ovaj postupak je od ključnog značaja, da bi naredna sredstva mogla brže i bolje da zaleče opekotine.

* Hladno mlijeko

Umočite dva parčeta čiste tkanine u hladno mlijeko. Jedno izvadite i stavite na povređeno mesto, pustite da deluje 15 minuta, potom sklonite to parče i ponovo ga ubacite u mlijeko, a izvucite drugo koje se natapalo i stavite na ranu. I njega uklonite posle 15 minuta. Postupak treba da ponavljate sat vremena. Mlijeko se smatra veoma djelotvornim domaćim lijekom protiv opekotina.

* Med

Nakon što opekotinu istretirate mlazom hladne vode, premažite je medom jer on sadrži moćne prirodne sastojke koji će učiniti da brzo zaliječite bolno mjesto na koži. Najbolja stvar kada je reč o korišćenju meda za ove svrhe jeste što med veoma brzo otklanja bol i umanjuje šansu da na tom mestu ostane ožiljak.

* Aloe vera

Kada očistite ugroženi deo kože hladnom vodom, premažite ga svježom aloe verom. Naročito se preporučuje za opekotine prvog stepena. Ali, ljudi koji imaju srčane probleme trebalo bi da izbegavaju ovaj lijek protiv opekotina.

Vlasnik plantaže: Lješnik perpektiva

Dragoljub Savković iz Kaštela kod Gradiške, koji je sa dva hektara zasađenih lješnika vlasnik jedne od većih plantaža na ovom području, smatra da je lješnik perspektiva.

"Po mome mišljenju, čisto radi toga što je to deficitarna roba. Stabla i obrada sama ne traži toliko puno posla, hemija, zaštita... Imamo četiri zaštite u toku godine, dok jabuka, kruška oko 30, to svi znaju. Ovdje nema puno posla, ne mora da se proda u momentu, može da stoji čeka bolja vremena, cijenu, potražnju", kaže Savković.

Njegovu plantažu, na kojoj je zasađeno 1.100 grmova istarskog dugog i rimskog lješnjaka, ekipa Anadolije posjetila je pred samu berbu. Savković kaže da je septembar idealan za sakupljanje plodova, što je očigledno po tome što lješnici sami spadaju s grana.

Na pitanje zašto se mnogi na ovom području radije odlučuju za sadnju drugih vrsta, na primjer jabuka i krušaka, Savković je istakao da se lješnik pojavio u zadnjih pet, deset godina, pa iskustvo ljudi nije na nivou da bi se odlučili za sadnju.

"Od lješnika prvih pet godina ne možeš očekivati da vrati uloženo ni za tu godinu, a kamoli ulaganja od samoga početka. Mi smo sada u petoj godini i ove godine očekujemo da se koštanja same plantaže vrate kroz rod. Prve dvije godine nema ništa, u trećoj je to za ličnu upotrebu, četvrtu možeš podijeliti s komšijama, a od pete godine pa nadalje kreće. Očekujemo puni rod od osme, devete godine", objasnio je Savković.

Na pitanje šta je, zapravo, puni rod, kazao je da je to teško reći.

"Po mojoj nekoj matematici, uvijek idem sa minimalnim prihodom, a maksimalnim koštanjima. Pošto je ovdje 1.100 sadnica da dobijemo dva kilograma očišćenog, idemo na četiri kilograma po stablu, po žbunu, to je oko četiri tone, a današnja cijena je 35 KM ili 17 evra za kilogram očišćenog lješnjaka. To su cijene na veliko, dok na manje količine cijena je druga. Vidimo danas da su u trgovinama cijene i po 60 KM za kilogram", kazao je Savković.

On planira da u budućnosti prodaje na malo, odnosno da napravi brend, i da napravi i pakirnicu zbog čega trenutno pravi liniju za kompletnu preradu od sušenja do lomljenja, sortiranja.

Prema njegovim riječima, prvi proces je odvajanje komušine od samog lješnjaka, što će u budućnosti raditi specijalizovanim usisivačem. Za ostali proces Savković je napravio dio pogona, dok se dio još pravi.

"Poslije toga idemo na sušenje lješnika, za njega ne treba neka velika temperatura. Mi smo to riješili solarnom energijom, tako da je to rentabilno, ekološki, ne trošimo nikakvu drugu energiju da bi osušili taj lješnjak. Nakon sušenja idemo na kalibraciju, mašina je tako napravljena da se sve to u jednom momentu radi: kalibracija, krckanje i odvajanje jezgra od oljupine. Nedostaje samo kontrolna traka, gdje u završnici mora biti ljudski faktor, jer bez toga ne može", ispričao je Savković.

On smatra da se pri uzgoju lješnika ne može puno pogriješiti. Navodi da se, pošto je u kontaktu s proizvođačima iz zemlje i regiona, najviše diskusija vodi o razmaku između redova, koji zavisi isključiov od toga kakvom mašinom će se plantaža održavati.

"U svakom slučaju, najvažnije je da ima vode, odnosno navodnjavanje. Iako smo imali navodnjavanje ove godine, nama nije bilo dovoljno, pa vjerujem da nam je to umanjilo rod za oko 30 odsto", kaže Dragoljub Savković.

On je podsjetio da je mraz uništio rod u posljednje dvije godine na plantažama u Turskoj, što se odrazilo na cijenu na svjetskom tržištu, zbog čega kilogram lješnika na veliko sada košta 35 KM.

"Dešavaju se klimatske promjene. Ovdje su nekada bili mrazevi, bilo je snijega, bilo je svega. Sada toga više nema, sve se pomijera, tako da i mrazevi sada nisu jaki i ne traju predugo da bi uništili rod lješnika. Tako da mi nemamo s tim problema, nadam se da nećemo ni imati", ističe na kraju Dragoljub Savković.

Na području Gradiške 20 farmi ima rješenje za izvoz u EU

Od ukupno 55 farmi mlijeka sa područja Republike Srpske koje su ispunile uslove za proizvodnju sirovog mlijeka namjenjenog izvozu na tržište Evropske unije 20 farmi je sa područja opštine Gradiška što predstavlja veliku razvojnu šansu i priliku za poljoprivredni, odnosno mljekarski sektor naše opštine.

Šef Odsjeka za privredu opštine Gradiška Momčilo Gojković, istakao je da mljekarstvo predstavlja najorganizovaniji dio poljoprivredne proizvodnje opštine Gradiška, jer proizvođači mlijeka, za razliku od većine drugih farmera, nisu suočeni sa problemom plasmana svoje proizvodnje zato što istu plasiraju u „Mlijekoprodukt“ Kozarska Dubica. Gojković je izrazio zadovoljstvo činjenicom da je 20 farmera sa područja naše opštine ispunilo evropske standarde, naglasivši da je cilj lokalne zajednice da i ostali farmeri ispune ove kriterije.

Veterinarski inspektor Opštine Gradiška Dušan Stojčić, istakao je da bi, pored 20 farmi mlijeka koje Rješenjem Ministarstva poljoprirede, šumarstva i vodoprivrede RS ispunjavaju uslove za proizvodnju mlijeka namjenjenog za izvoz u zemlje EU, još 30 farmi u skorijoj budućnosti  moglo zadovoljiti propisane uslove.

Stojčić je podsjetio da je najveći individualni proizvođač mlijeka na području Gradiške, farma Samira Cimirotića iz Dubrava sa dnevnom proizvodnjom od 2.700 litara mlijeka. S ove farme prošle godine, mljekari u Dubici, isporučeno je oko 700. 000 litara mlijeka. Osim ove farme na području gradiške opštine trenutno još dvije farme imaju dnevnu proizvodnju veću od 1.000 litara, to su farma Radomira Tošića iz Elezagića i farma Zinete Hotić iz Žeravice. Stojčić je rekao da pet farmi ima proizvodnju od 500 do 1. 000 litara, a ostale farme dnevno proizvedu od 300 do 500 litara mlijeka.

Mljekara „Mlijekoprodukt“ iz Kozarske Dubice snabdijeva se mlijekom od oko 400 gradiških poljoprivrednih proizvođača koji su u 2015. godini ovoj mljekari isporučili 9 miliona i 300 hiljada litara sirovog mlijeka.

Podsjećamo da je 9. septembra 2015. godine, nakon provođenja niza aktivnosti Savjeta ministara BiH, odnosno Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Kancelarije za veterinarstvo BiH kao ključnog tijela koje je garantovalo kvalitet mlijeka koje se izvozi u EU, Bosni i Hercegovini odobren izvoz termički obrađenog mlijeka i mliječnih proizvoda u zemlje EU.

Inspektori za hranu i veterinarstvo Evropske unije trebalo bi da u periodu od 15 do 24. marta izvrše kontrolu ispunjenosti uslova za plasman mlijeka na tržište EU.

Dovezli 2,6 miliona mrtvih pčela pred Kongres!

Putujućim protestom "Održimo košnice živima", aktivisti traže zabranu neonikotinoida, vrste pesticida koja se neprestano označava kao izuzetno opasna za pčele

Putujući protest "Održimo košnice živima", u kome učestvuju farmeri, poljoprivredni stručnjaci i aktivisti, obilazi Sjedinjene Američke Države kamionom na kojem se u plastičnim kontejnerima nalazi 2,6 miliona mrtvih pčela! Naime, grupa "Održimo košnice živima", kako piše portal modernfarmer, ima dvostruki cilj - da edukuje ljude o preko potrebnoj zaštiti pčela, kao i da osigura donošenje zakona koji će zaštititi ove korisne insekte. Kao deo tog napora, te da bi upozorili na to koliko su pčele ugrožene, oni voze kamion sa 2,6 miliona mrtvih pčela.

Ta količina uginulih pčela, kako je objasnila Ena Orelio je - mala. Riječ je o 75 košnica. S obzirom na to da je 44% svih košnica u SAD-u, prošle zime, izgubljeno i da je potrebno više od 2 miliona novih košnica samo za oprašivanje zasada badema u Kaliforniji, možemo da zamislimo koliko je mali procenat tih 75 košnica.

Traže zabranu neonikotinoida

Mnogi članovi grupe "Održimo košnice živima", u glavnom gradu, Vašingtonu, sreli su se s članovima Ministarstva za zaštitu životne sredine i poljoprivrede i kongresmenima da bi im uručili peticiju sa više od 4 miliona potpisa kojima se traži zaštita pčela. Uz to su im predali i 2,6 miliona mrtvih pčela!

Njihovi zahtjevi se najvećim delom odnose na traženje zabrane korišćenja neonikotinoida, vrste pesticida koja se neprestano označava kao izuzetno opasna za pčele. Uzrokuje čudno, opasno ponašanje pčela, uključujući smanjenje apetita i aktivnosti, nemogućnost reprodukcije i gubitak moždanih ćelija. A kako kažu organizatori, kampanja će biti nastavljena i u budućnosti.

Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je!

Diplomirani inženjer poljoprivrede Aleksandar Bulović iz Gradiške, viši stručni saradnik za poljoprivredne poslove u KZP Banja Luka, nedavno je objavio knjigu "Poljoprivreda bez pesticida - da, moguće je".

Zbog zdravstvenih razloga ljudi sve više obraćaju pažnju o tome šta unose u svoj organizam. Prezasićeni otrovima kojih je danas najviše u hrani, sve više se okrećemo zdravoj ishrani, samim tim i željom da sami proizvedemo to što ćemo jesti. Širom svijeta posljednjih godina došlo je do toga da sve više ljudi ima svoju baštu. Osim sadnje u ruralnim krajevima, hrana se uzgaja i u gradovima, zajedničkim baštama, krovovima zgrada, terasama...Kad smo već shvatili da to što jedemo da bi živjeli je ujedno i to što nas ubija, prirodna proizvodnja hrane je jedini mogući izbor

Sam naziv knjige govori nam o njenom sadržaju, da li nam možete reći na koje teme ste se najviše osvrnuli?

Najviše sam se osvrnuo na temu prirodnih preparata za zaštitu biljaka od bolesti i štetnih organizama. Razlog je u tome što su ovi preparati na bazi koprive, preslice, mahovine, mlijeka, sode bikarbone izuzetno efikasni, a zapostavljeni su u neznanju tj. zaboravljeni uslijed najezde sintetičkih preparata i marketinga fitofarmaceutskih kuća.

Organska sadnja je postojala mnogo prije pesticida, međutim, pojavom industrija koje proizvode hemijske aditive poljoprivreda se udaljila od prirodne proizvodnje. Da li je organska sadnja danas alternativa?

Organska poljoprivreda je neophodna ne kao alternativa već kao jedan od mnogih oblika poljoprivrede. Postoji konvencijonalna, biodinamička, ekološka, organska i mnoge druge vrste poljoprivrede. Vremenom je nametnuto mišljenje da poljoprivreda ne može bez sintetičkih materijala, a može itekako.

Bitno za organsku sadnju je poljoprivredna bioraznolikost i autohtona sjemena. Koliko je sačuvanih autohtonih poljoprivrednih kultura u BiH?

U BiH je mnogo voća koje su sadili naši djedovi i pradjedovi, ostavljajući nam u nasljeđe otporne gene biljaka, koje bi mi trebali nastaviti rasađivati i šriti jer organska poljoprivreda se zasniva na biljkama koje su otporne na biljne bolesti. Što se tiče povrća naše bake i danas njeguju običaj čuvanja sjemena dobijenih od najboljih plodova.

Koliko klimatske promjene utiču na organsku proizvodnju?

Klimatske promjene uopšteno negativno utiču na poljoprivredu, pa tako i na organsku. U zadnjih nekoliko godina tipični su bezkišni periodi koji traju po tri mjeseca uz temperature koje se penju i do 42 stepena, što nije odlika našeg podnevlja. Dakle bez navodnjavanja organska poljoprivreda nije moguća. Takođe, klimatske promjene dovode do pojave novih bolesti i insekata kojima čak ni pesticidi ne mogu ništa. Smatram da je plastenička proizvodnja ključ uspjeha jer se sa vegetacijom može početi i završiti ranije.

Par savjeta za početnike u poljoprivredi: kako započeti organsku proizvodnju

Započeti sa organskim proizvodnju nije lako. Potrebna je edukacija. Dakle,
1. sjemena starih autohtonih sorti, sadnice starih voćnih vrsta
2. organska đubriva
3. biljni preparati za zaštitu biljaka
4. susjedstvo među biljkama- pojedine biljke bolje rastu skupa, a neke se ne podnose zbog istih bolesti i štetočina
5. plodored- potrebno je znati koja biljna vrsta se može sijati nakon prijašnje vrste i koja se sije naknadno, što se naziva plodored ili poljosmjena
6. navodnjavanje - voda za navodnjavanje mora biti kvalitetna, dakle nije svaka voda za navodnjavanje. Sistem za navodnjavanje. Postoje mnogi sistemi ali samo je dva-tri sistema pogodno za organsku poljoprivredu
7. prepoznavanje štetnih i korisnih organizama- prisustvo korisnih organizama je neophodno za zaštitu biljaka tj. prirodnu selekciju
8. kalendar sjetve/sadnje.

Možete li nam reći kakav je zakon u BiH za proizvodnju i plasiranje organskih proizvoda? Da li zakon sputava monoge potencijalne proizvođače zdrave hrane?

Zakon za organsku poljoprivredu je skoro formiran u jasno uređuje i objašnjava pravila ove proizvodnje. Proizvoditi organsku hranu zahtijeva puno fizičkog rada jer npr. korovi se rješavaju košenjem, pljevljenjem i okopavanjem, dok se u konvencijonalnoj poljoprivredi riješava herbicidima. Za bavljenje organskom poljoprivredom se dobija sertifikat za koji je neophodno ispuniti niz uslova. Inače zbog svega ovoga organska hrana je skuplja, što je problem prilikom prodaje.

Zainteresovanih za vašu knjigu sigurno ima. Gdje se može kupiti?

Knjiga se može kupiti u knjižari KULTURA ili direktno kod mene na mojoj facebook stranici. Inače sam prisutan na sajmovima i promocijama knjige.

Zdravom logikom do poslovnog uspjeha

Mlada Banjalučanka Maja Miljević udružila je proizvođače organskog voća i povrća i osnovala preduzeće koje je jedino u BiH specijalizovano za ovaj vid proizvodnje. Majke beba najčešći kupci.

Ekološka, organska hrana sve je zanimljivija na tržištu BiH u šta se uvjerila Maja Miljević, mlada Banjalučanka koja je zbog potrebe da kupuje voće i povrće iz kontrolisanog uzgoja, nakon početnog hobija osnovala preduzeće koje je kako kaže jedino u BiH specijalizovano za ovaj vid proizvodnje.

Prema njenim riječima počelo je tako što su okupili nekoliko ljudi koji proizvode ekološku hranu, pokrenuli i svoju proizvodnju i da to sve nude tržištu. 

"Sada u koopreantskoj mreži imamo 16 poljoprivrednih gazdinstava, koji proizvode po našim principima, imamo agronome, stručne saradnike sa Poljoprivrednog fakulteta koji našim proizvođačima daju stručne savjete kako da proizvedu ekološku proizvodnju imamo i ljude koji su certifikovani za organsku proizvodnju i to nudimo tržištu", izjavila je Maja Miljević. 

Od voća i povrća do čajeva, brašna i žitarica

 Na početku sezone napravili su tabelu berbi i sa kooperantima se dogovorili ko će da sije koju kulturu, tako da nude 28 kultura voća i povrća. Ta tabela olakšava planiranje i kupcima, koji su unaprijed naručivali povrće kojem se berba očekuje u narednim danima. 

Osvim svježeg sezonskog voća i povrća u "Zdravoj logici" prodaju i zimnicu, čajeve, razne vrste brašna i žitarica, sušeno voće, sokove i slično. Osim u prodavnici svoje proizvode dostavljaju na kućnu adresu. 

"Prodaje se sve, najčešće mušterije su nam mame sa bebama koje sigurne u to što kupuju. Imamo liste čekanja kada su berbe što se tiče mrkve, cvekle i svih tih kultura koja su zdrave za bebe, ali i bolesne koji ne smiju da dolaze u kontakt sa hemijskim sredstvima", priča Maja Miljević.

Koliko je uređeno tržište BiH više kaže nije sigurna ni šta sve nalazi na njemu, jer su do nje dolazile razne priče o tretiranju hrane, naročito voća i povrća. 

"Mi smo iz našeg iskustva pokušali da uradimo sve da našem kupcu damo dokaz za to što kupuju, porijeklom i dokazima, što se tiče certifikata. Sam certifikat jako puno znači jer stručni timovi izlaze na teren i pregledaju proizvodnju i daju i savjete i papir da je to ogranska proizvodnja", kaže Miljević. 

Ove sezona prodavaće 28 vrsta voća i povrća, od čega za 24 proizvoda imaju certifikate o organskoj poizvodnji. U okolini Banjaluke nalazi se 12 kooperanata, dok su četiri iz Hercegovine.

Na pitanje koliko je teže postići rezultate u ekološkoj u odnosnu na konvencionalnu proizvodnju voća i povrća Maja Miljević je odgovorila da obzirom da imaju skromno iskustvo od osam mjeseci rada i dalje uče i o tržištu i o proizvodnji. 

"Iz tog iskustva - imali smo dvije sjetve koje smo ispratili od početka do kraja mogu da kažem da nije velika razlika, samo ljudi koji proizvode organsku proizvodnji pridaju joj više pažnje, ima više fizičkog rada, ali generalno jedina razlika je u riziku. 

Rizik je mnogo veći, jer vremenski uslovi ili neke druge stvari, mogu odjednom da unište sav rod. Za sad nisamo imali velike štete. Išli smo sa malim proizvodnjama, proizvođače smo organizovali tako da svako proizvodi neku drugu kulturu kako bi smo i mi mogli da vidimo na koji način šta najbolje uspijeva, šta se isplati šta ne, za sada niko nije ostao razočaran", kaže ova Banjalučanka.

Hobi prerastao u ozbiljan posao

 Kao dodatni podsticaj kooperantima - proizvođačima koriste i višu otkupnu cijenu kako bi se nastavili baviti ovim poslom i nadoknadili razliku u cijeni organske i konvencionalne proizvodnje. 

Jedan od kooperanata je i Dejan Janković, koji je nedaleko od Banjaluke registrovao poljoprivredno gazdinstvo Janković. Sa suprugom i dvoje djece, odlučio je da iz hobija pokuša da uzgaja aroniju. Posadili su 160 trogodišnjih sadnica, prije četiri godine, a već tri godine ubiru plodove. 

"Što se tiče samog uzgoja i ploda nikakvih specifičnih problema nemamo osim u periodu kada je cvatanje, gdje sam cvijet grma aronije napada rutava buba. S obzirom na moj način uzgoja - netretiranjem hemijskim sredstvima, rutave bube se rješavamo na vrlo jednostavan način -ručnim sakupljanjem", kaže Janković.

Iako su supružnici Janković zaposleni, odlučili su se da pokušaju i sa povrćem za svoje potrebe, a kasnije su se obratili i "Zdravoj logici". Ove godine posijali su grah šarenac i crnog oka, mrkvu nantes i četiri sorte paradajza, za koji su rasadu uzgoji u kući. Sva sjemena nabavili su organskog porijekla. 

"S obzirom da nisam u toj struci kojom se sada bavim iz hobija, mnogo slušam, čitam, u okviru Zdrave logike imamo stručni tim koji nas upoznaje i skreće nam pažnju šta i kako.

Što se tiče našeg povrtnjaka, smo isključivo konzumirali substrat kalifornijske gliste i ništa više od bilo kakvih drugih sredstava koja se primjenjuju u konvencionalnoj proizvodnji. Pustili smo da vidimo šta će priroda donijeti, jednostavno se bavimo tim da kao što ste vidjeli imamo i vodu pa ćemo zalijevati, plijeviti, pa kako priroda donese tako ćemo imati taj plod", kaže Janković. 

Sve poslove porodica Janković obavlja samostalno, a prema riječima Dejana teže bi im bilo bez pomoći sina Filipa. Sa prodajom ne očekuju probleme, kao što ih nisu imali previše ni prošle godine kada su ubrali prvi "ozbiljniji" rod aronije od 450 kilograma

Sadnja kupine

Sadnja kupine se obavlja poslije završenog vegetacionog perioda (početak novembra – do sredine proljeća). Sadnja se može obavljati i tokom zime ako vremenski uslovi dozvoljavaju. Ukoliko se sa sadnjom kasni prijem sadnica će biti slabiji, porast i izdanaka i njegov razvoj usporeniji što se sve odražava na razvoj grma. Uvijek je bolje davati pažnju jesenjoj sadnji. Treba izbjegavati sadnju kada je zemlja suviše suva, suviše vlažna, smrzla ili je temperatura ispod 0°C. 

Sadnice ne smiju biti dugo izložene suncu ili mrazu jer je korijenov sistem jako osjetljiv. Pripremljene sadnice treba vaditi iz trapa ili iz ambalaže neposredno prije sadnje.

Sadnja se obavlja u dobro pripremljenu i usitnjenu zemlju. Sadnice se prije sadnje pregledaju, ukoliko ima izloljenih i oštećenih žila odrstrane se, a zatim se iste potope u pripremljenu kašastu otopinu vode, svježe goveđe balege i sitne zemlje kako bi se što duže obezbijedilo prisustvo vlage na presjecima i površini žila i potrebna hrana za početno razviće žila.

Sadnja se obavlja ručno. Tehnika sadnje je vrlo jednostavna. Po uklanjanju marketa rupe se kopaju motikom ili ašovom prave veličine da korijen sadnica stane u rupu ili nešto veće, što zavisi o pripremljenosti parcele. Na dno rupe za sadnju ubaciti 50 – 100g kompleksnog mineralnog gnojiva NPK ( 10:12:26) i izmiještati sa zemljištem.

Preko toga rasuti nekoliko grama zemljišnog insekticida ( Galation, Geolin i dr.) u cilju suzbijanja zemljištnih insekata a potom se sadi sadnica na istu dubinu kao što je sadnica bila u rastilištu prije vađenja. korijenov sistem se zrakasto rasporedi po cijeloj rupi, a preko njega se stavlja sloj sitne zemlje do popunjavanja rupe. Poslije zatrpavanja korijena sadnica se blago prodrma kako bi se zemlja oko sadnica slega a zatim rukama blago stisne kako bi se istisnuo vazduh.

Sve sadnice dobro zaliti i oko svake sadnice staviti  50 – 100 g kompleksnog mineralnog gnojiva NPK koje smo dodavali i u rupu za sadnju.  Ukoliko pri pripremi parcele nije unešeno stajsko gnojivo prilikom sadnje se može dodavati 1- 2 kg po sadnici. Stajko gnojivo unosi se u momentu sadnje kada kada je korijen prekriven zemljom, a prije popunjavanja rupe sa zemljom. Poslije stavljanja stajnjaka pokriva se slojem sitne zemlje i lagano sabije rukama. treba voditi računa da se zemlja ne nabija nogama i pretjerano sabije posebno u jesenjoj sadnji, jer može doći do oštećenja pupova a otežano je izbijanje izdanaka iz zemlje. U proljeće prije kretanja vegetacije sadnice skratiti na 2 – 3 pupa. Sadnju je najbolje raditi po tihom i oblačnom vremenu.

Dobrom organizacijom jedan radnik može da posadi 400 – 500 sadnica za jedan radni dan.

Sadnja ne smije biti plitka jer se tada lako osuši , niti se smije saditi preduboko jer je u tom slučaju otežano izbijanje novih izdanaka i usporen prijem.